RTV BPK
Bilo je jutro 8. juna kada je Ahmed Damoo dobio poziv da je njegov dom, malu betonsku zgradu u izbjegličkom kampu Nuseirat u centralnoj Gazi, pogodila raketa IDF-a. Kad se vratio do onoga što je ostalo od njegove kuće, našao je svoju porodicu zatrpanu ispod ruševina.
Jedno po jedno, Damoo i njegovi susjedi izvlačili su tijela iz ruševina. Među mrtvima su bili njegova tazbina i dvoje njegove djece Hala (13) i Mohannad (10), koji su se igrali u dnevnoj sobi kada su ubijeni. Njegova supruga Areej i dijete Tala zadobili su ozbiljne povrede, ali su još uvijek živi.
Damoo se vratio u ruševine, tražeći svoje posljednje dijete, 12-godišnju Mazyounu. Kad ju je pronašao, skoro se onesvijestio.
“Lice joj je bilo iščupano, a čeljust joj je doslovno visjela. Moja prekrasna djevojčica bila je potpuno neprepoznatljiva”, kazao je.
U bolnici al-Aqsa, liječnici su iskoristili ono malo resursa što su imali kako bi ponovno zašili Mazyounino lice i držali preostalu strukturu na mjestu.
Mohammed Tahir, britanski liječnik koji volontira u Gazi, vidio ju je tokom obilaska odjela i ostao zatečen.
“Bio je to jedan od najšokantnijih slučajeva koje sam vidio. Nedostajalo joj je pola obraza i kosti su joj bile otkrivene. Liječnici su dali sve od sebe, ali opsežan rekonstruktivni rad koji joj je potreban ne može se pružiti ovdje u Gazi”, kazao je doktor.
Od juna, porodica i FAJR Scientific, američka neprofitna organizacija koja pruža besplatnu medicinsku skrb Palestincima u Gazi i na Zapadnoj obali, pokušali su evakuirati Mazyounu na liječenje u SAD, gdje su hirurzi čekali da je liječe.
Izraelsko vojno tijelo odgovorno za humanitarna pitanja u Gazi, Koordinacija vladinih aktivnosti u teritorijima (Cogat), pet je puta odbilo njihove zahtjeve bez objašnjenja.
Sada, pet mjeseci kasnije, njena situacija postaje očajna. U vratu joj je još uvijek geler i svaki put je u agoniji kad se pomakne. Ne može jesti ni govoriti. Platina koju su kirurzi koristili za obnovu njezinog lica raspada se, s malo više od zavoja koji joj drži čeljust zajedno.
Liječnici kažu da su njene rane sada inficirane i malo toga mogu učiniti da zaustave širenje. Ako joj se odmah ne dopusti pristup operaciji, mogla bi umrijeti.
“Svaki dan gledam svoju prekrasnu kćer, koja više ne može podnijeti ni da se pogleda u ogledalo. Svakom roditelju najteže je gledati svoje dijete kako pati i ne može ništa učiniti. Već sam izgubio dvoje svoje djece – gubitak drugog bi nas potpuno uništio”, kazao je Damoo.
Mazyouna je jedno od procijenjenih 2.500 djece u Gazi za koje Unicef kaže da trebaju hitnu medicinsku pomoć i hitnu evakuaciju.
Ove sedmice humanitarna organizacija Médecins Sans Frontières (MSF) rekla je da je izraelska vlada blokirala, bez objašnjenja, medicinsku evakuaciju osmero djece i njihovih skrbnika iz Gaze kojima je potrebna medicinska njega, uključujući dvogodišnjaka s amputacijom noge, u bolnicu MSF u Jordanu.
Kaže da je od 32 djece za koje je zatražila medicinsku evakuaciju iz Gaze u Jordan u posljednjih nekoliko mjeseci, samo šestero bilo dopušteno otići.
“Dugi postupci i neobjašnjena odbijanja blokiraju pružanje medicinskog tretmana za djecu koja su teško povrijeđena u Gazi. Potpuno je šokantno i nečuveno da Izrael blokira djecu kojoj je potrebno osnovno liječenje da napuste Gazu. Izraelsko uskraćivanje hitnih medicinskih evakuacija prkosi razumu i ljudskosti”, kaže Moeen Mahmood, direktor MSF-a u Jordanu.
Unicef kaže da se djeca evakuiraju iz Gaze brzinom manjom od jednog djeteta dnevno. Dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije, kaže da su od maja medicinske evakuacije “gotovo zaustavljene”.
“Djeca u Gazi umiru – ne samo od bombi, metaka i granata koje ih pogađaju – nego zato što, čak i kada se dogode čuda [i] djeca prežive, tada su spriječena da napuste Gazu kako bi primila hitnu pomoć. skrb koja bi im spasila život. Ovo nije logistički problem – mi imamo mogućnost sigurnog transporta ove djece iz Gaze. Nije problem u kapacitetu – dapače, prije samo nekoliko mjeseci evakuirali smo veći broj djece. To je jednostavno problem koji se potpuno zanemaruje”, kaže iz James Elder iz Unicefa.
FOTO:agencije
Mazyouninim roditeljima nije dat razlog zašto njihovoj kćeri nije dopušteno da napusti Gazu kako bi dobila potrebnu pomoć. Drugi roditelji rekli su Guardianu da im je također uskraćeno dopuštenje da putuju sa svojom bolesnom djecom, rekavši da su kao razlog navodili “sigurnosne razloge”, bez dodatnih pojašnjenja.
Cogat i Izraelske odbrambene snage (IDF) nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.
U mnogim slučajevima humanitarne organizacije kažu da kada Cogat ipak odobri evakuaciju djece, one odbijaju zahtjeve roditelja ili rodbine da putuju s njima.
“Niko ne može reći hoće li se ove porodice ikada ponovno ujediniti. Potpuno je neprihvatljivo da ovakva situacija uopće postoji”, kaže Somaya Ouazzani, suosnivačica britanske organizacije za medicinsku pomoć Children Not Numbers, koja je dosad pomogla evakuirati više od 100 ozlijeđene djece iz Gaze.
U sobi unutar velike vojne bolnice udaljene oko 30 minuta vožnje od centra Kaira, 11-mjesečni Sadeel Hamdan leži sklupčan u krevetu koji je obično rezerviran za ranjene vojnike. Niz cijevi ulazi u njezino sićušno tijelo, dok svakih nekoliko minuta njezino sporo disanje isprekidaju zvučni signali s monitora.
“Samo joj treba majka. Niti jedno dijete u ovoj situaciji ne bi trebalo biti bez majke, kaže Tamer Hamdan, bebin otac, koji iscrpljen sjedi spušten u fotelji.
Rođen dva mjeseca prije izbijanja rata u Gazi, Sadeelu je dijagnosticirana hronična bolest jetre. Dok je rat bjesnio i njeno se stanje pogoršavalo, nakupljanje tekućine u Sadeelinu abdomenu ostavilo ju je u agoniji i borila se da se pomakne ili diše.
Liječnici su upozorili da joj bez hitne transplantacije jetre preostaju samo dani života. Molba njen majke Hude je odbijena; dojila je svoju bebu do dana odlaska. Njezin je otac smio evakuirati s njom samo zato što je bio njen donor organa.
Rat u Gazi također je stvorio generaciju djece s amputacijama. Unicef kaže da je između prošlog oktobra i januara najmanje 1.000 djece u Gazi izgubilo jednu ili obje noge, što je jednako kao da 10 djece izgubi noge svaki dan. Taj se broj nedvojbeno povećao kako sukob ulazi u 14. mjesec.
U Gazi je ubijeno 43.000 Palestinaca, većinom žena i djece, dok je više od 80 posto stanovništva od 2,3 miliona raseljeno. Mnogi od onih koji se liječe u bolnicama nazivaju se “WCNSF” (ranjeno dijete, bez preživjele obitelji).
Za onu djecu kojoj je dopušteno da napuste Gazu radi liječenja u drugoj zemlji, neizvjesno je hoće li se ikada moći vratiti.
U El Shorouku, blizu Kaira, Layan al-Atta sjedi u invalidskim kolicima i gleda kroz balkonski prozor. Atta je ranjena tokom izraelskog zračnog napada na UN-ovu školu u Deir al-Balahu, gdje se sklonila sa svojom porodicom. Zadobila je tešku povredu leđne moždine i desne noge, koju su kasnije morali amputirati.
Kad je Atta evakuirana u Egipat, njena je majka dobila dopuštenje, ali su njezin otac i braća i sestre ostali.
“Nisam samo izgubila nogu, izgubila sam svoju porodicu i dom. Osjećam se kao da su mi sve i svi koje volim oduzeti”, kazala je Atta, piše The Guardian.
klix