Životna priča Miralema Pjanića: Kako su mu suze promijenile život

Uoči sutrašnjeg velikog derbija između Mančester junajteda i Juventusa u Ligi prvaka, britanski “The Guardian” donio nam je priču s Miralemom Pjanićem.

Veznjak “Stare dame” i bh. reprezentacije je u intervjuu otkrio kako su njegove suze dok je bio beba pomogle porodici u bijegu iz Bosne i Hercegovine.

Fahrudin, otac Miralema Pjanaća, znao je da rat dolazi budući da je kao igrač zvorničke Drine u jugoslavenskoj Trećoj ligi putovao širom države te je imao uvid u socijalne i političke napetosti koje su se gradile ranih 90-ih. Njegov instinkt govorio je da treba napustiti BiH s porodicom što prije.

Njegovi prijatelji u Luksemburgu kontaktirali su poluprofesionalni klub Šiflanž, koji mu je ponudio ugovor. Osim toga, ponudili su mu pomoć u traženju posla kako bi mogao plaćati račune. No, ipak je Fahrudin morao tražiti dozvolu Drine da ga puste kako bi osigurao potrebnu dokumentaciju za put.

Dva puta išao je razgovarati s klupskim sekretarom i dva puta se vraćao s odbijenicom. Nakon toga njegova supruga Fatima očajnički se pokušala izboriti noseći bebu u svojim rukama.Mali princ je tada bio premlad da bi znao šta se dešava.

– Moja majka je željela da odemo, ali je klub i dalje govorio ne. Tada sam počeo plakati. To je uznemirilo sekretara toliko da je na kraju rekao da možemo ići i da je to uradio isključivo zbog malog djeteta – rekao je Pjanić.

Miralem Pjanić je danas ključni igrač u pripremi “Stare dame” za meč na Old Trafordu. Njegove suze promijenile su život kompletne njegove porodice.- Moji su roditelji tada bili mladi. Imali su 20, 22 godine i otišli su u novu državu, gdje nisu znali jezik i nisu ništa imali osim dva ili tri kofera. Počeli su od nule i uspjeli su napraviti lijepu porodicu. Zajedno smo već 27 godina. To je lijepa stvar. Danas žive dobro u Luksemburgu. Imam sestru i brata, koji također odrastaju dobro. Moji roditelji su mi primjer kako se nešto može postići bez ičega na početku – dodao je Pjanić.

On se potom osvrnuo i na umijeće oca Fahrudina.

– Moj je otac bio veznjak, kao ja, i bio je dobar također. Kada sam odrastao i vidio ga kako igra, mogao sam se uvjeriti da zaista zna igrati. Nije imao šansu za sazrijevanje i veliku karijeru koju sam ja imao, ali je uradio sve što je mogao. Njegov cilj je bio napustiti državu s porodicom koja je bila u opasnosti. Nogomet mu tada više nije bio glavna okupacija – ispričao je Pjanić.