“Prije nekoliko dana mi je došao u posjetu čovjek iz Sarajeva. Kaže da se zove Sakib, obišao nas je, razgovarali smo. A danas je kamionom dovučen šljunak da se krene sa pripremama. Kažu da će raditi, a ja Boga molim da bude lijepo vrijeme, da nas posluži. Mnogo me ljudi obišlo, nisam ni vjerovao da ovoliko dobrih ljudi ima, svaka im čast. Donijeli su mi pomoć, hvala im, i da nisu ništa samo neka su došli da upitaju kako smo, kako deveramo, meni je srce veliko. Mi se borimo ovdje, ali nije lahko živjeti. Svaka nova zima je opasnost, kiša kad padne svakog trena krov se može srušiti. Ja to nisam mogao sam napraviti, nemam odakle. Nikad ništa nismo dobili iako sam aplicirao i za mašine poljoprivredne. Niko se nije ni obazirao, i kad sam išao da tražim ljudima da nešto učine za nas, da mogu živjeti i raditi, govorili bi mi haj’ ti kući doći ćemo da vidimo. I nikad”, ispričao je Vahid.
Za razliku od onih koji su bili dužni pomoći porodici demobilisanog borca koja živi u potpuno neuslovnoj kući i u katastrofalnim uslovima, nakon saznanja da na području Goražda jedna porodica treba pomoć, njihovi sugrađani, ali i drugi Bosanci i Hercegovci nisu se oglušili.
Mnogi od njih su dostavili hranu ili novac, a vijest da ima zainteresiranih da im obezbijede i normalan krov nad glavom svakako je najbolja koju su mogli podijeliti.
“Meni je drago da ima ljudi koje žele pomoći, jer je situacija zaista teška. Oni skromni, ne traže ništa osim pomoći da im se krov popravi, da ne kisne, ali nije to rješenje, to može pomoći samo privremeno, njima treba kuća. Ja se nadam da će se ovo dobro završiti, jer me raduje činjenica da ima ljudi koji neće dozvoliti da ova porodica dočeka zimu u ovim uslovima”, kaže Samir Tabaković, predsjednik MZ Berič.
Na apel za pomoć porodici Poturak nije se oglušilo ni novoosnovano udruženje “Srce grada Goražda”, čiji je cilj da pomogne socijalno ugroženim osobama. Ovih dana porodicu Poturak obradovali su posjetom i poklonima, apelujući i na sve druge koji su u prilici da pomognu.
Porodica Poturak danas živi od 119 KM tuđe njege i pomoći na ime Vahidove majke Sevde koja je skoro nepokretna. Nisu neradnici, naprotiv, ali od desetak ovaca i obrade zemlje nije lako preživjeti u opustjelom selu u kojem su zime oštre i teške.