No, nažalost, niko od visokih, ali ni onih manje aktivnijih zvaničnika koji predstavljaju institucije Republike Srpske tokom cijelog dana nije izašao u javnost i osudio poruke i pjesme kakve su se u nedjelju mogle čuti u Višegradu i Draževini.
Ovakve poruke i pjesme su direktan atak na suživot u BiH, a posebno na područjima gdje su počinjeni monstruozni zločini nad nesrpskim stanovništvom.
Interesantna je i činjenica da skup, najavljen danima ranije, čiji su program i satnica bile vrlo dobro poznate, nije naišao na osudu nijednog zvaničnika ili političke stranke u cijeloj BiH prije samog održavanja u nedjelju ujutro 10. marta. Još poraznija je činjenica ako državne i entitetske institucije i ostale agencije nisu bile upoznate o skupu ovakve vrste.
Zanimljivo je i da se o ovom skandaloznom skupu tokom cijelog dana nije oglasila nijedna stranka s hrvatskim predznakom u našoj zemlji.
Iako predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik često naglašava da on prije svega zastupa interese entiteta Republika Srpska, u kojoj potpuno slobodno i bez straha žive pripadnici sva tri konstitutivna naroda, ni on nije pronašao nekoliko minuta dragocjenog vremena tokom cijelog dana da osudi fašističke poklike na teritoriji entiteta iz kojeg dolazi. Isto je nijema na sva dešavanja ostala i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, kao i svi ministri entitetske Vlade te članovi stranaka koje participiraju u političkom životu tog bh. entiteta.
Okupljanjem simpatizera četničke ideologije užasnuti su bili u Ambasadama Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije u BiH, kao i uvijek zabrinuti Ured visokog predstavnika (OHR) i Delegacije EU u BiH. Svi oni su pozvali nadležne institucije u BiH da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se spriječili skupovi s kojih se šalju poruke govora mržnje, pozivanja na nasilje i istrebljivanje.
Razvoj demokratije, kako su naveli, valjda se prema shvatanju pripadnika Ravnogorskog pokreta ogleda u ubistvima više od 33.000 muslimana i 32.000 Hrvata u Drugom svjetskom ratu.
Ljubitelji lika i djela takvog “borca za demokratiju” okupili su se na području BiH gdje su u posljednjem ratu pravljene lomače, spaljivani živi i nedužni civili, ubijani muškarci u logorima poput Uzamnice te silovane i ubijane žene u zloglasnoj višegradskoj banji “Vilina vlas”.
Svi oni su sasvim legitimno pripadnici Četničkog ravnogorskog pokreta koji je kao takav registrovan u Ministarstvu pravde BiH.
U Strategiji BiH za prevenciju i borbu protiv terorizma za period 2006.-2009. godine navodi se kako Četnički ravnogorski pokret predstavlja sigurnosnu prijetnju BiH.
No, Četnički ravnogorski pokret je isključen iz posljednje strategije Vijeća ministara BiH pa je zastupnik SDP-a u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Saša Magazinović krajem 2017. tražio od Ministarstva sigurnosti BiH da mu dostavi odgovore na pitanja ko je razoružao Četnički ravnogorski pokret.
Da li će u narednim danima konačno i ovo pitanje doći na dnevni red bh. pravosuđa, s obzirom na to da Krivični zakon u članu 145. jasno predviđa sankcije za izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje razdora i netrpeljivosti, ili će se sve brzo zaboraviti do marta naredne godine i novog postrojavanju, ostaje da se vidi.