Godina je 2023., a dominantan narativ vlasti manjeg bh. entiteta i dalje je da je Bosna i Hercegovina sastavljena, a ne administrativno podijeljena na neke dijelove, kao što su općine, kantoni i entiteti.
Ignorirajuću tu odredbu, političari iz RS-a suprotno načelu vladavine prava žele promijeniti suštinu veoma jasne kvalifikacije.
Cilj konstantnog ponavljanja određenih fraza u političkom prostoru u BiH i slanje subliminalnih poruka građanima je želja da se ako ne sada, za deset, dvadeset ili trideset godina od sada kada oni rođeni u ratu ili nakon njega, a kojima je postojanje entiteta sasvim normalno, i koji ne znaju da takve vrste administrativnih jedinica nisu postojale prije krvave agresije na BiH, grčevito i ko zna još kakvim metodama, koje nužno ne moraju biti verbalne, brane ono za što smatraju da je “država” nekog “ugroženog naroda”.
No, šta ako uopšte nikome nije stalo do institucija ma kakve one bile?
Vlast Republike Srpske ima dva konkretna problema sa Ustavnim sudom BiH i oni nemaju nikakve veze sa njegovim sudijama.
Prvi veliki problem su presude koje se tiču državne imovine i činjenice da se RS ne može ekonomski okoristiti državnim šumama, rijekama, dolinama, pa i njivama. A zbog privremene zabrane raspolaganja, ne može koristiti ni nekadašnje kasarne ili drugu vojnu imovinu.
Drugi problem je donošenje odluka koje isključivo potvrđuju ono što piše u državnom Ustavu, a ne ono što bi neki voljeli da piše.
On se tiče državnih institucija i potvrđivanja da sve ono što je nadležnost države, moraju rješavati samo državne institucije.
Pravni poredak se u BiH najčešće ignorira i ne poštuje. Činjenice se pokušavaju prilagoditi situacijama umjesto da se njima operira baš takvima kakve jesu.
Ostaje da se vidi kako će bilo ko regirati ili pronaći načina da konačno zaustavi retrogradne snage koje bez prestanka rade na lišavanju države državnog.