RTV BPK
Za portal Klix.ba Zorlak je ispričala da rad u nauci može biti izuzetno korisna karijera jer je fokus njenog posla upravo na prevenciji ili liječenju bolesti, genetičkog savjetovališta i rada s ljudima.
Njeno interesovanje za nauku zapravo počinje u srednjoj školi.
“Kao svaka mlada osoba, odnosno dijete u tim godinama, bilo je šaroliko u kom pravcu želim da idem. U drugom razredu gimnazije sam se opredijelila za prirodni smjer i tad sam već uvidjela da su to stvari koje mene zanimaju iz razloga što prirodne nauke zahtjevaju konstantnu edukaciju”, prisjetila se.
Od prvog dodira s genetikom druga opcija za Zorlak ne postoji
Priznala je da joj genetika, odnosno nauka o nasljeđivanju, ispočetka nije bila prva opcija.
“Nisam o genetici kao nauci ni znala mnogo, na samom početku gimnazijskih dana shvatila sam svoje dobro razumijevanje hemije i fizike, a paralelno sam puno čitala tako da me pojam ‘totipotentnost’ uvukao u istraživanja genetike. Da pojasnimo, to je mogućnost da se iz jedne diferencirane stanice (stanice koja je nastala iz početne matične stanice, a razlikuje se po tome jer ima drugačiju funkciju i oblik) razvije kompletna nova biljka. Naprimjer, pomoću jedne diferencirane stanice iz korijena mrkve uz odgovarajuće uvjete (količina hranjivih tvari, temperaturu, svjetlost i ostale) može se razviti odrasla biljka mrkve. To me odvlači u dalja istraživanja”, ispričala je Zorlak.
Mlada bh. genetičarka Anela Zorlak (Foto: T. S./Klix.ba)
Presudni trenutak na fokus genetike bio je kad je svom profesoru biologije rekla da maturski rad želi pisati na temu genetičkog inžinjeringa.
“Profesor me čudno pogledao jer ta oblast tada još nije bila razvijena i o tome se malo znalo, a nije bilo dovoljno ni literature. Maturski rad sam u srednjoj školi odbranila na temi genetičkog inženjerstva. Tako je zapravo i krenulo”, objašnjava ona.
Motivaciju vidi u onima koji se naukom bave radi većeg cilja: Uzor su joj jednostavni ljudi
Kad je riječ o tome koga smatra najvećim uzorom, Zorlak ističe da su je prosto motivisali svi ljudi u nauci jer joj je bila interesantna njihova posvećenost.
Osim ljudi iz svijeta nauke, kaže Zorlak, uzor su joj dobri i jednostavni ljudi.
“Uvijek me privlačila jednostavnost i ljudi koji na profesionalnom putu toliko toga ostvare, a pritom zadrže jednostavnost. Vjerovatno me to motivisalo da u momentima kad sam ostvarila neke svoje male, lične pobjede ostanem i dalje prizemna”, smatra ona.
Ispričala je da je porodica najviše utjecala na to da ona postane osoba kakva je danas.
“I dan danas puno radim na sebi kao na osobi, ali defintivno je porodica najviše utjecala na to da budem ovakva kakva jesam jer moja baza je porodica i ja ne bih bila danas što jesam ni što ću tek biti, bez porodice. Genetika i porodica, to je sinergija koja je napravljena. A imala sam sreću da me motivišu dobri i jako iskreni ljudi”, tvrdi Zorlak.
Mlada bh. genetičarka Anela Zorlak (Foto: T. S./Klix.ba)
Završena edukacija na Harvard Medical School
Zorlak je završila studije na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a zatim se dodatno školovala pri programu na Harvard Medical School.
“Prošla sam program doškolovavanja na Harvard Medical School. Tad sam se već fokusirala na humanu genetiku i na genetička testiranja. Nakon edukacije koju sam prošla i završila pri Harvard Medical School, stvara se i ideja i krećem u priču s osnivanjem genetičkog savjetovališta ‘Genetika’. Prva saradnja koja me je motivisala i koja se nastavila i danas je saradnja s genetičkim centrom iz New Yorka, Guide Genetics”, razjasnila je.
Osnivačica prvog genetičkog savjetovališta u BiH
Ova mlada genetičarka je osnovala prvo genetičko savjetovalište u BiH, poznato kao “Genetika”.
“Genetika je opširna i može da bude aplikativna na više nivoa, ono što ja radim jeste humana genetika i primjene genetike na ljudima kao na veoma kompleksnim organizmima gdje pokušavam dati najveći pečat i fokus na onkologiji. Mislim da je genetika najveću aplikativnu vrijednost stekla na polju onokologiju gdje raznim genetičkim testiranjima mutacija gena možemo definisati da li je tip karcinoma nasljednog tipa. Informacija koju dobijemo nakon specifičnog tipa genetičkog testiranja (ima ih više) može da nam pomogne u optimizaciji terapije za pacijenta, a isto tako da omogući preventivne pristupe za članove porodice tog pacijenta”, naglasila je.
Društvo u BiH nema svijesti o rijetkim oboljenjima
Ističe da je genetika važna od polja pedijatrije, ginekologije do onkologije.
“Od onkologije do pedijatrije, nismo ni svjesni koliko u bh. društvu imamo rijetkih oboljenja koja su dijagnosticirana. Prošle godine sam na konferenciji izlagala slučaj koji je dijagnosticiran putem genetičkih testiranja u BiH, a taj slučaj je u svijetu prijavljen samo sedam puta. To su zaista rijetke dijagnoze koje zahtjevaju multidisciplinarne pristupe kad je potrebno uključiti više doktora da bi se pacijentu i porodici omogućila relevantna njega i da bi se olakšao život pacijentu”, akcentira Zorlak.
Mlada bh. genetičarka Anela Zorlak (Foto: T. S./Klix.ba)
Saradnja s genetičkim centrom iz New Yorka
Saradnja mlade naučnice Zorlak s genetičkim centrom iz New Yorka uslijedila je nakon jednog upita mailom.
“Tražila sam mogućnost uvezivanja sa profesorima, doktorima iz drugih sistema zbog iskustva. Pisala sam mail genetičkom centru u New Yorku u Americi, odnosno doktorici Bonnie i kroz 24 sata sam dobila odgovor. Nakon prvog sastanka sam dobila mogućnost da budem konsultant u njihovom genetičkom centru koji se bavi isključivo genetičkim savjetovanjem”, navela je.
Kaže da su prvi radni sastanci bili pomalo teški iz razloga što američki genetičari nisu mogli da shvate da u Bosni i Hercegovini nema puno regulativa koje se tiču genetike.
“Nakon nekoliko sastanaka sam potpisala ugovor sa njujorškim genetičkim centrom ‘Guide Genetics’ i možda je to moja prva velika, lična pobjeda. Tad sam znala da sam spremna ići u veće pohode. Radno vrijeme u tom momentu nije postojalo. Kad energija ponese čovjeka on nema kad razmišljati o odmaru nego iskorištava momenat koji se desio”, ustvrdila je.
Mladim ljudima je teško da budu pokretači promjena jer nemaju podršku sistema
Priznaje i da se suočila s nedostatkom podrške društva i ovdašnjeg sistema.
“Da, to je normalno. Nikad nisam to shvatala tragično. Fokusiram se na ono što ja mogu da uradim. Mogu biti mala promjena u društvu i zaista se trudim da dam neki pečat da se bar pet posto nešto pomjeri u ovom društvu, ali sistem je dosta kompleksna stvar i nije nešto što se mijenja preko noći. Smatram da mladi ljudi moraju biti pokretači promjena, ali je teško jer nemaju podršku sistema”, smatra Zorlak.
Ističe da veliki broj njenih kolega naučnika sa diplomama nemaju mogućnost da rade u laboratorijama, bolnicama ni u klinikama iz razloga što u Bosni i Hercegovini ne postoji šifra djelatnosti.
“Svake godine se pokrene neka incijativa i onda to ostane na icijativi. Nažalost, nisam imala vremena da uđem direktno u to, a i pokušavam da istaknem na svoje načine koliko je važno imati genetiku kao dio zdravstvenog sistema. U zemljama Evrope dešavaju se nevjerovatne optimizacije, terapije, preventivni pristupi na nivou državnog zdravstva, a sve na bazi genetike. Mislim da zaista ima puno prostora na kojem moramo raditi. Nauka ne smije biti zatvoren krug i mora da komunicira s više nivoa vlasti”, poručila je.
Znanje nije nabrajanje koje su nas naučili
Tvrdi da je nesvjesnost bh. zdravstvenog sistema, ali i vladajućih organa dosta deprimirajuća i da otežava sitauciju nauke u BiH.
Mlada bh. genetičarka Anela Zorlak (Foto: T. S./Klix.ba)
“Volim se našaliti da kad odem negdje vani prosto živim iz razloga što samo radim svoj posao. Svi u tom krugu znaju šta je genetika, zašto je važna i zašto je treba itegrirati u državni zdravstveni sistem. Dosta vremena se gubi u svakodnevnim edukacijama zdravstvenog sistema koji je zaista krut i teško podliježe promjenama i zdravstvenih radnika, a to povlači neku drugu problematiku poput reforme obrazovanja. Modeli obrazovanja ne mogu i ne smiju biti kao oni od prije pet ili deset godina”, napomenula je.
Zorlak smatra da u Bosni i Hercegovini nema svijesti o važnosti nauke.
“Radi se loše po pitanju obrazovanja. Mi nemamo kulturu čitanja naučnih radova, kulturu razvijanja akademske diksusije, razmišljanja, poticaja promjene a sve zato što je obrazovni sistem napravljen tako. Strahopoštovanje prema profesorima je dosta loše. Naravno da treba biti poštovanje, ali profesor treba biti mentor koji će mlade motivisati da još više i bolje uđu u svijet nauke. Svijest je u magli još uvijek, nažalost samo periodično imamo istupe nevjerovatnih pojedinaca iz svijeta nauke koji javnosti predstave ono na čemu godinama rade. Aplikacija naučenog je znanje, a ne nabrajanja koja su nas učili”, zaključuje Zorlak.
Dakako, naučnica Zorlak je inspiracija svim mladim djevojkama koje teže da nastave karijeru u nauci jer svijetu je potrebna nauka, a nauci su potrebne žene.
klix.ba