Nova veličanja ratnih zločinaca umjesto suočavanja s prošlošću u nastavnim planovima Republike Srpske

Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske tek je nakon brojnih medijskih naslova saopćilo da se slaže s prijedlogom plana kakav su dobili od Republičkog pedagoškog zavoda.

“Ličnosti poput Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kao i drugih, predstavljaju osobe koje su, u periodu koji se izučava, obavljali značajne dužnosti u vojnom i političkom životu Republike Srpske, te se stoga ne mogu izostaviti prilikom predstavljanja događaja koji se odnose na nastanak Republike Srpske i Odbrambeno-otadžbinski rat”, naveli su u saopćenju Ministarstva.

Zanemarivanje činjenica “zločin je prema mladim ljudima”, smatra Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava iz Banje Luke, koji je ogorčen novim potezom vlasti u Republici Srpskoj.

“Pokušaj da se od ljudi koji su činili monstruozne zločine u proteklom ratu prave heroji vodi neuspjehu, jer činjenice govore drugo, a s druge strane to govori o jednom zastrašujućem moralnom planu opterećivanja novih generacija mladih ljudi lažnim vrijednostima”, kaže Todorović.

Napominje da je za sve u BiH poražavajuće da se institucionalno provodi indoktrinacija lažima i glorifikacija ratnih zločinaca, kao i pokušaj relativizacije.

“Politička manipulacija dešavanjima u ratu se nastavlja i u miru. Umjesto suočavanja sa istinom, umjesto nauke, umjesto činjenicama, mi se bavimo falsifikatima na svoju štetu”, smatra Todorović.

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), kao pravni nasljednik Tribunala u Haagu, izrekao je kaznu doživotnog zatvora bivšem predsjedniku Republike Srpske i vrhovnom komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) Radovanu Karadžiću zbog genocida, zločina protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja.

Bivši komandant VRS-a Ratko Mladić osuđen je također na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida, zločina protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja tokom rata u BiH 1992–1995.

Prema mišljenju Gorana Šimića, stručnjaka u oblasti krivičnog prava i tranzicijske pravde, učenici u Republici Srpskoj uglavnom znaju za postojanje presuda, ali ih režim vlasti indoktrinira da ih ne poštuje.

“Ti mladi ljudi su zapravo osakaćeni za znanje o objektivnim činjenicama, jer čak i kada bi htjeli u BiH, oni zapravo nemaju načina da dođu do objektivnih činjenica”, smatra Šimić.

Stvaranje paralelnog svijeta umjesto činjenica

Prema saopćenju entitetskog Ministarstva obrazovanja, cilj novog nastavnog plana je da se učenicima na objektivan i nepristrasan način predstave događaji, ličnosti, kao i procesi iz neposredne prošlosti, kao i da se kod njih razvije kritičko mišljenje za događaje iz Odbrambeno-otadžbinskog rata. Objašnjavaju da se većina ovih sadržaja već nalazila u programu i udžbeniku.

Stručni tim je proširio pojedine sadržaje i radio na pravljenju novih ishoda, te pripremio Priručnik za nastavnike kako bi proveli temu zajedno s popratnim fotografijama, dokumentima, svjedočanstvima savremenika i filmovima, pojašnjavaju iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.

Dio sadašnjeg udžbenika istorije za deveti razred osnovne škole u Republici Srpskoj Dragiše Vasića koji se odnosi na posljednji rat na ovim prostorima počinje od 50. stranice pod nastavnom lekcijom “Republika Srpska, Bosna i Hercegovina i prostor bivše Jugoslavije na kraju 20. i početku 21. stoljeća”.

Lekcija obrađuje teme “Građanski rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995). Stvaranje Republike Srpske” i “Republika Srpska u dejtonskoj Bosni i Hercegovini”, gdje se navodi da je Vojska Republike Srpske u julu zauzela Srebrenicu i Žepu, da je u augustu pala Republika Srpska Krajina, kao i da je avijacija NATO pakta u augustu i septembru bombardovala položaje VRS-a, dok su Armija BiH, Hrvatsko vijeće obrane i vojska Hrvatske osvojili južni dio Bosanske krajine i ugrozili Banju Luku.

Lekcija “Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat”, koja je predviđena prema novom nastavnom planu i programu, nije u postojećem udžbeniku.

Prema novom nastavnom planu, djeca bi trebalo da uče o nastanku, Vojsci Republike Srpske, stradanju i zločinima nad srpskim narodom, Glavnom štabu, Vrhovnoj komandi i “herojima rata” – Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Momiru Taliću, Novici Simiću.

Jasmin Medić iz Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu primjećuje da se u nastavnom planu ne pojavljuje Biljana Plavšić, prva žena na čelu Republike Srpske u historiji srpskog naroda.

“Ovo s naukom nema nikakve veze i to je posljedica zvanične politike. Na kraju, kolateralna šteta s dugoročnim posljedicama će biti djeca srpske nacionalnosti, jer živimo u 21. stoljeću, vremenu globalizacije, i naprosto ne možete živjeti u paralelnim svjetovima”, objašnjava Medić.

Plavšić je bila jedina žena na optuženičkoj klupi Haškog tribunala. Ona se 2003. nagodila s Haškim sudom i osuđena je na 11 godina zatvora zbog ratnih zločina. Uprkos tome što se Plavšićeva izjasnila krivom, nakon što je odslužila kaznu i vratila se u Beograd, dala je nekoliko javnih izjava rekavši da je nevina i da je svrha njenog priznanja krivice bilo izricanje blaže kazne.

General-pukovnik Novica Simić, kojeg je Županijski sud u Požegi osudio na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina na području općine Nova Gradiška, u međuvremenu je preminuo.

Momir Talić je preminuo 2003. godine, a Haški tribunal ga je teretio za genocid, progone, deportaciju, istrebljenje, hotimično lišavanje života, mučenje, bezobzirno uništavanje gradova, naselja i sela.

Ko treba zaustaviti izvrtanje sudski utvrđenih činjenica?

Djeca Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj nemaju nacionalnu grupu predmeta pa će učiti po važećem programu i ove lekcije iz historije.

Zato je Pokret majki zaštićenih enklava Srebrenica i Žepa i Udruženje žrtava i svjedoka genocida zatražilo hitnu reakciju.

Umjesto da vlasti u Republici Srpskoj uvrste lekcije o genocidu u Srebrenici u nastavni plan nakon što je u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija usvojena rezolucija o ovom zločinu, oni su krenuli i provedbu sadržaja “svesrpske deklaracije” koju su u Beogradu usvojili Vučić i Dodik uz podršku patrijarha”, smatraju u udruženju majki.

“Predstavljanje Karadžića i Mladića u liku heroja u obrazovnom sistemu naše države je i njihov svojevrsni poziv na sukob, jer navedeni čin je ratnohuškački poziv i prst u oko, ne samo žrtvama nego i svima u BiH”, navode u saopćenju.

Iz Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR) saopćili su kako se obrazovni sistem i dalje zloupotrebljava za daljnje stvaranje nepovjerenja.

“Etnocentrične perspektive i dalje dominiraju udžbenicima istorije i vidimo nove planove da se ide i korak dalje u iskrivljavanju činjenica o ratnim zločinima počinjenim tokom 1990-ih i pojedincima odgovornim za te zločine. Kvalitetno obrazovanje mora uključivati i evropske vrijednosti, uključujući toleranciju”, naveli su iz OHR-a te pozvali one koji smatraju da su dijelovi nastavnih planova i programa u suprotnosti s postojećim zakonima da to pitanje pokrenu pred pravosudnim organima.

Tužilaštvo BiH se nakon brojnih reakcija oglasilo o svojoj mogućoj ulozi.

“Tužiteljstvo BiH je pravosudna institucija i nema nadležnosti za intervencije u oblasti nastavnih planova i programa nadležnih ministarstava nauke ili prosvjete. Sve fizičke i pravne osobe koje smatraju da u određenim radnjama i postupanjima postoje elementi kaznenih djela iz nadležnosti Tužiteljstva BiH, mogu podnijeti prijavu tužiteljstvu”, navodi se u saopćenju.

Iz Pokreta majki i Udruženja žrtava i svjedoka genocida kažu da ovakve poruke OHR-a i Državnog tužilaštva upućuju da institucije traže od građana da rade njihov posao.

Šimić smatra da ovakav način podučavanja učenika predstavlja veličanje ratnih zločinaca te kršenje Krivičnog zakona BiH.

“Krivičnim zakonom BiH jasno je definisano da presude domaćih i međunarodnih sudova ne mogu biti osporavane, osobe koje su u tim presudama osuđene za ratne zločine, njihova djela ni na koji način ne mogu biti drugačije tretirana nego kao ratni zločin”, objašnjava Šimić.

On navodi kako potez Ministarstva prosvjete i Pedagoškog zavoda Republike Srpske imaju elemente krivičnog djela, ali da još uvijek nema presuda odnosno prakse domaćih sudova šta predstavlja kršenje Krivičnog zakona u dijelu o zabrani negiranja genocida i drugih ratnih zločina koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko.

“To je za sada samo još jedna politička djelatnost koja iz presuda uzima samo one dijelove koji su podesni za određeni politički narativ”, navodi Šimić.

Učenje o prošlosti kroz presude

Todorović je razgovarao s mladima koji su otišli iz Republike Srpske da studiraju u zemljama Evropske unije. On objašnjava da je većina njih već imala priliku da na nastavi sluša o dešavanjima tokom proteklog rata.

“Oni su imali snažne emocije, bolne, koje su ih tjerale da preispituju nešto u što su godinama vjerovali, čemu su naučeni”, objašnjava Todorović.

Vijeće Evrope je 2000. godine izdalo preporuku da se “privremeno obustavi podučavanje o periodu od 1992. do 1995. godine u BiH, sve dok historičari – uz podršku međunarodnih stručnjaka – ne utvrde zajednički pristup izučavanju ovog perioda u školi”.

Od 2018. godine, učenje o događajima iz ‘90-ih vratilo se u nastavne programe i u udžbenike, ali bez zajedničkog pristupa, već bazirajući historijske lekcije na afirmativnom prikazivanju dešavanja, shodno u kojem se dijelu države izučava.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) analizirala je sadržaje nekoliko udžbenika historije završnih razreda osnovnih škola u bh. entitetima i Srbiji, s fokusom na događaje uoči i tokom raspada Jugoslavije, te rata od 1992. do 1995. godine. Analiza pokazuje da se o ovim događajima osnovce uči različito i nerijetko ignoriraju sudski presuđene činjenice.

BIRN BiH je 2023. predstavio Bazu sudski utvrđenih činjenica o ratu u Bosni i Hercegovini, koja nudi izvore informacija, temeljene na činjenicama iz presuda koje se mogu koristiti u obrazovne i informativne svrhe. Cilj je podići nivo javnog razumijevanja i osigurati podršku suočavanju s prošlošću i suprotstaviti se revizionističkim narativima, dezinformacijama i negiranju zločina.

Kompletna baza dostavljena je ministarstvima u BiH kako bi im pomogla, na objektivan način, kroz sudske činjenice, utvrđene presudama Haškog tribunala (ICTY), nastavnom osoblju i radnicima da uvrste u nastavne planove i programe ove teme.

Baza mapira deset regija u BiH, te sadrži više od 2.000 sudski utvrđenih činjenica od 1992. do 1995. godine, kojima su obuhvaćana ubistva, nestanci, silovanja, logori, zatvaranja, progon… Pojedina ministarstva obrazovanja u Federaciji preuzela su pripremljeni sadržaj za korištenje na časovima.

detektor.b