|
Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti UNSA osvrnuo se na priznanje ratnog zločinca Radislava Krstića o genocidu u Srebrenici.
Podsjetio je da je prvostepena presuda zločincu Radislavu Krstiću pred ICTY-em izrečena 2001. godine, te da je tokom izricanja predsjedavajući sudija Rodrigues rekao sljedeće:
“Srebrenica je i drugo ime za posttraumatski sindrom, sindrom od kojeg pate žene, djeca i starci, koji nisu mrtvi, ali već šest godina, od jula 1995. godine, žive bez vijesti o muževima, sinovima, očevima, braći, stričevima, djedovima. Hiljade života već šest godina lišenih ljubavi i nježnosti svojih bližnjih, čiji ih duhovi progone, iz dana u dan, iz noći u noć… Nažalost, ni danas, toliko vremena poslije, nisu pronađeni svi posmrtni ostaci žrtava genocida zbog šutnje Krstića i drugih zločinaca. Mnogi su se već izjasnili na Krstićev zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu i prihvatanje odgovornosti. Krstićevo pokajanje i njegovi komentari mogu se analizirati iz više uglova. Genocid nad Bošnjacima neosporna je činjenica, a svaki izraz priznanja ima značaj, posebno u kontekstu borbe protiv negiranja genocida, koje se kontinuirano promovira u vodećim političkim strukturama Srbije i manjeg bosanskohercegovačkog entiteta”, smatra Džananović.
Džananović ističe kako bi prije procjene iskrenosti Krstićevog pokajanja bilo važno čuti njegove stavove o zločinima koje su jedinice pod njegovom komandom počinile u Žepi, kao i ranije na sarajevskom, olovsko-kladanjskom, goraždanskom ratištu.
“Zločini koje su Krstićeve jedinice počinile 1992-1995. godine brojni su, a jedan od njih je zločin u Novoseocima, koji je Krstić lično naredio. Pravda zahtijeva da domaće pravosuđe podigne optužnicu protiv Krstića za ove zločine. Nažalost, potraga za posmrtnim ostacima najmanje hiljadu žrtava genocida u Srebrenici i oko nje jula 1995., kao i mnogih drugih žrtava, i dalje traje. Krstić kao komandant 2. romanijske motorizovane brigade, načelnik štaba, a potom i komandant Drinskog korpusa samoproglašene VRS ima saznanja o ovim zločinima. Ako je njegovo pokajanje iskreno on bi trebao dati odgovore na ova i brojna druga pitanja. Tek u tom slučaju bi mogao tražiti slobodu, ali za transport iz zatvora u Poljskoj u pritvor Suda Bosne i Hercegovine, gdje bi trebao odgovarati za sve zločine koje je naređivao i za koje ima komandnu odgovornost počinjene 1992-1995. godine”, naglašava Muamer Džananović.
Bivši komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Radislav Krstić, koji je osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja genocida u Srebrenici, tražio je od Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) prijevremeno puštanje na slobodu.